Gospodaru,
Snago i čuvaru moj…
Hvala ti na opskrbi i blagodati svakoj. Kada sam bila usamljena, Ti si bio tu, kada sam posrnula, Ti si me podigao, jedini me Ti nikada nisi iznevjerio.
Nekoć sam se vodila mišlju da mi niko ne treba i da mogu sama živjeti, ali prevarih se.
Gospodaru moj!
Vjerni rob tvoj ti se pokorava i traži milost tvoju.
Moj put ka kruni, započeo je kroz san. Usnih da me više nema…. oh ružnog li sna, mora, šta li već?
U snu mene nema ,a dolazi prijeki Sud.
Kreću ispitivanja…Najednom bolan grč upropasti moje lice, jer odjeknu pitanje :”Šta je sa tvojom krunom, tvojim štitom?”
U tom trenu prenuh se iz sna.
Hvala pripada Tebi ,hvala na Tvom znaku.
Odgovor na ovo pitanje ja u snu nisam imala, a da li bi ste vi imale odgovor?
Ako je tvoja i moja staza ka džennetu prekrivena trnjem zbog toga što ne nosimo svoju krunu, zašto to ne promijenimo i ne očistimo taj put ka svjetlosti?
Gospodaru moj!
Padam ti na sedždu sa suzom u oku, sa drhtajem u glasu i milinom u srcu.
Allahu moj, voli svakog svog roba kao što Voliš mene.
Bože završi sa dobrim Amin!
Autor: Anesa Rondić Isanović
